e
Ekologija
Ekologija je prirodna znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti.
Ovaj pojam se često nepravilno koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih uz zaštitu prirode.
Ekološka niša
– funkcionalni položaj organizma u njegovom okolišu odnosno uloga koju taj organizam ima u odnosu na zajednicu.
Ekološka proizvodnja
– poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve najpovoljnije ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, postižući povećanja prinosa i otpornosti biljaka uz pomoć prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.
Ekološki koridor
– ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog i čine dio ekološke mreže.
Ekološki sustav
Ekološki sustav ili eko-sustav (eko-sistem) je dinamičan kompleks zajednica živih organizama i njihovog neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica.
Ekološki značajno područje
– područje koje bitno pridonosi očuvanju biološke raznolikosti u Republici Hrvatskoj.
Ekološko stanje
– izraz kakvoće strukture i funkcioniranja vodnih ekosustava u vezi s površinskim vodama.
Ekosustav
– skup biotičkih i abiotičkih elemenata i njihove međusobne interakcije u određenome području. Zaštita ekoloških sustava ostvaruje se provođenjem mjera očuvanja biološke raznolikosti u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora, te zaštitom stanišnih tipova.
Elektrana
Postrojenje za proizvodnju električne energije.
Elektricitet
Svojstvo materije, sastavni dio materije, koje potječe od viška pozitivnih ili negativnih električnih naboja. Pozitivni elektricitet nalazi se u jezgri atoma (protoni), oko koje kruže negativni elektroni. Normalno je pozitivni naboj jezgre jednak negativnom naboju svih elektrona, pa se zato djelovanja tih naboja prema van međusobno poništavaju ili neutraliziraju.
Električna energija
Oblik energije koja se očituje kada se energija elektromagnetskih polja pretvara u neki drugi oblik energije (toplinsku, mehaničku, kemijsku, rasvjetnu).
Električna provodljivost
– sposobnost materijala da provodi električnu struju.
Elektrifikacija
Skup svih tehničkih uređaja i radova potrebitih za trajnu opskrbu električnom energijom, propisane kvalitete, nekog područja ili objekta. Pridodaju li se ovakovim tehničkim elementima ekonomski uvjeti i radovi (financiranje, kupnja i prodaja električne energije, cijena i tarife), nastaje elektroprivreda kao širi pojam.
Elektroenergetika
Znanost, odnosno, skup znanstvenih disciplina kojima je svojstveno istraživanje, studiranje, planiranje, projektiranje, izgradnja, vođenje i upravljanje, te eksploatacija elektroenergetskih objekata što ulaze u jedinstveni tehnološki proces proizvodnje, prijenosa, razdiobe i uporabe (potrošnje) električne energije.
Emisija
– ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju iz nekog izvora u okoliš.
Energetske transformacije
– svaki proces pretvorbe energije iz jednog oblika u drugi oblik (npr. energija sunčevog zračenja u električnu energiju).
Erozija
– prirodni proces pomicanja krutih tvari (zemlje, blata, kamena, itd.) pod utjecajem vjetra, vode ili pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije.
Eutrofikacija
– obogaćivanje vode hranjivim tvarima, spojevima dušika i/ili fosfora, koji uzrokuju ubrzani rast algi i viših oblika biljnih vrsta te dovodi do neželjenog poremećaja ravnoteže organizama u vodi i promjene stanja voda.