Proizvodnja biodizela iz algi stvara 4 puta veću emisiju stakleničkih plinova od običnog dizela
EKO i Alternativna goriva
Otkriće znanstvenika sa Sveučilišta Cambridge u slučaju biodizela, vjerojatno, ne može “ad hoc” prouzročiti zabranu upotrebe etikete “zeleno” no, njegovu upitnost svakako može povećati.
Znanstvenica Anna Stephenson sa britanskog Sveučilišta tvrdi, kako je nedavno objavio New Scientist, da proizvodnja, obrada i izgaranje biodizela iz algi stvara 4 puta veću emisiju stakleničkih plinova od običnog dizela. Njen kompjuterski model koji računa ugljični otisak proizvodnje, obrade i izgaranja biodizela iz algi, naime, pokazuje da uzgajanje algi u plexi cijevima i izloženost sunčevoj svjetlosti rezultira ugljičnim otiskom jednakim količini goriva od 320 g/MJ. Za usporedbu, za stvaranje, obradu i izgaranje običnog dizela potrebno je 86 g/MJ.
“Ako koristite cjevaste bioreaktore, gubici na trenju znače da je energija potrebna za usmjeravanje kulture tako velika da će biodizel imati veću emisiju stakleničkih plinova od fosilnih goriva.”
S druge strane, britanska znantvenica ispitala je i uzgajanje algi u otvorenim barama i došla je do zaključka da nudi “puno više potencijala za proizvodnju ekološki održivog goriva”, jer se u tom slučaju otisak proizvodnje biodizela spušta na samo 19 gr/MJ. No, da ne bi bilo jednostavno, otvorene bare imaju jedan veliki nedostatak, naime, voda ima tendenciju isparavanja, što znači da u procesu proizvodnje biogoriva, u odnosu na usjeve, nesrazmjerno raste potrošnja vode (koja je prirodni resurs o kojem treba posebno voditi računa). Prinos dizela iz otvorenih bara uz to, obično je manji od onog iz cijevi u kojima alge imaju bolju izloženost sunčevoj svjetlosti.
“Način na koji uzgajamo alge ključan je za stvaranje ekološki održivog biodizela iz algi”, zaključuje Anna Stephenson.
Biogorivo iz algi - izazov
U potrazi za obnovljivim izvorima energije, odnosno, alternativnim gorivima, interes za proizvodnju biogoriva iz algi je samorazumljiv, i pokazuju ga mnoge tvrtke koje žele biti pioniri te tehnologije, kako piše New Scientist, čiji cilj je da trošak proizvodnje spusti daleko ispod proizvodnje dizela fosilnog porijekla, u što skorije vrijeme.
Do ekološki prihvatljivih tehnoloških probitaka, naravno, prije svega, dolazi se znanstvenim metodama, iako, ponekad, one daju i negativne kvalifikacije. Biodizel nije iznimka.
U toj znanstvenoj potrazi “rješenje možda leži u zatvorenim reaktorima koji omogućuju cirkulaciju algi uz malu količinu energije”, kaže Benjamin Taylor, kemijski inženjer sa iste znanstvene ustanove. On, pak, razvija sustav cijevi koje sadrže pregrade koje ograničavaju protok vode i algi na način da se stvore pokreti vrtloga. Ovo osigurava konstantno miješanje algi i koristi samo 4% energije korištene u konvencionalnim cijevastim reaktorima, kaže se u članku New Scientist-a.