Kiša proizvedena laserom: Moguća misija?
Umjetna kiša i klimatske promjene
Korištenje lasera za stvaranje malih oblaka u laboratoriju pokazuje se uspješnim, a i eksperimenti u stvarnim uvjetima pokazuju da bi se na ovaj način moglo proizvesti kišu onda kad je potrebna.
Dok u nekim svjetskim područjima, uslijed klimatskih promjena kojima sve više svjedočimo, nastaju vremenske neprilike, poput obilnih padalina koje uzrokuju razorne i ubojite poplave, u drugim krajevima kiše je sve manje. Nove vremenske tendencije mijenjaju i stanje predmetnih ekosustava. Pustinje se šire ili nastaju tamo gdje ih nije bilo, a neka područja postaju opasna po život ljudi i životinjskog svijeta.
Stoga, gotovo potpuno razumljivim čini se nastojanje mnogih ljudi, znanstvenika, kao i nekih nadri-entuzijasta, da umjetno stvorenim oblacima izazovu kišu.
O jednom od takvih nastojanja stiže nam glas sa Sveučilišta Ženeva u Švicarskoj, od tima koji smatra da su laseri rješenje ukoliko se želi proizvesti kiša.
Jerome Kasparian, jedan od članova tima, tvrdi da zrake lasera odvajaju elektrone iz atoma u zraku, čime se potiče formiranje hidroksilnih radikala. Oni u zraku pretvaraju sumpor i dušikov dioksid u čestice koje, pak, djeluju poput sjemena za vodene kapljice.
“Učinkovitost ove tehnologije je upitna”, priznaje Kasparian, no, ipak, on i njegov tim upravo su prijavili prvu uspješnu upotrebu ove tehnike stvaranja oblaka u zraku laboratorija i na nebu iznad Berlina u Njemačkoj.
Eksperimenti u različitim uvjetima
Tim je u laboratoriju ispalio nekoliko vrlo kratkih zraka infracrvenog lasera u komoru zraka zasićenog vodom na temperaturi od -24C stupnja. Svaka zraka lasera ubrizgava snagu od 220 milidžula u samo 60 femtosekundi (jedan milijun milijarde sekunde) što je intenzitet “jednak snazi 1000 elektrana”, kaže Kasparian. Analize zraka u komori nakon što je laser isključen pokazale su da se ukupan volumen kondenziranih vodenih kapljica unutar komore povećao za polovicu, a unutar oblaka volumen kondenzirane vode porastao je za 100 puta.
Rezultati ponovljenog eksperimenta, ali sada na nebu iznad Berlina, kako tvrdi Kasparian, pokazuju da efekt djeluje i u prirodnim uvjetima. Njegov je tim odaslao zrake lasera u jesenje nebo s fokusom od 60 metara. Ništa nije moglo biti uočeno golim okom, ali je vremenski senzor LIDAR, koji koristi lasere za mjerenje raspršene svjetlosti u atmosferi, potvrdio da se gustoća i veličina vodenih kapljica radikalno povećala kad je laser uključen.
“Kao i u laboratoriju, učinak je jasno detektiran”, izjavio je Kasparian. “ Ono ne zahtijeva zasićenje atmosfere”.
Znanstvena upornost i kontra
Jerome Kasparian i njegov tim će sada pokušati pojačati učinak tako što će optimizirati valnu dužinu lasera, njegov fokus i trajanje samog laserskog zračenja, što bi moglo rezultirati kapljicama koje će biti dovoljno velike da stvore kišu.
“Štogod je dokumentirano u ovom eksperimentu, od male je važnosti za prirodne oblake”, tvrdi Daniel Rosenfeld, znanstvenik sa Sveučilišta u Jeruzalemu, kratko objašnjavajući da su uvjeti iznimno visoke vlažnosti pri niskim temperaturama poput onih u laboratoriju potpuno drugačiji od onih u atmosferi.
U nadi da će izazvati padaline, poznato je, desetljećima se eksperimentiralo, a do sada se to obično pokušavalo ubrizgavanjem srebrnih kristala joda u oblake visoko u atmosferi.
EO komentar:
Proizvodnja kiše laserom, bez plesa: dakle, manje romantično i egzotično, a više učinkovito. OK, možda, ali, nadamo se ne i manje-više klimatski upitno.
EO
