Gorive ćelije na pijesak: pogon za buduće aparate, vozila...?
Alternativna energija iz laboratorija
Istraživački tim sa Sveučilišta Oxford predvođen kemičarem John Foordom otkrio je metodu kako od smjese silicija i vode proizvesti hidrogensko gorivo koje bi u budućnosti moglo pokretati vozila.
Tim je uspješno izbjegao temeljnu pogrešku svojih prethodnika čiji su pokusi pokazali da spajanje silicija i vode pri normalnim uvjetima rezultira naglim prekidom kemijske reakcije. Razlog je taj što silicij pri normalnim uvjetima ne reagira u potpunosti s vodom. Profesor John Foord i njegov tim, promovirajući znanost u nano mjerilu, kroz novo razvijenu metodu mljevenja silicija, poznatog kao pijesak, u silicijski nanoprah, uspjeli su riješiti ovaj problem.
Nakon toga, nanoprah reagira s vodom na temperaturi između 70 i 90 stupnjeva kako bi se proizveo dušik.
Metoda rezultira s pijeskom kao jedinim nusproduktom, a on se može sigurno odložiti ili reciklirati.
Tim je također razvio materijal koji može zaštititi čestice silicijskog nanopraha kako one ne bi reagirale i s najmanjom količinom vode u zraku, što je teoretski moguće.
Iako je prvotno bila namijenjena za stvaranje nužne zalihe vodika ili za niskopotrošne gorive ćelije u aplikacijama kao što su laptopi ili komunikacijski uređaji, tehnologija ima potencijal široke upotrebe.
Dok je vodik energetski bogat u usporedbi s naftom, po pitanju težine, relativno je siromašan u pogledu volumena. U gorivim ćelijama prenosivih aplikacija to znači da će morati biti dostupan značajan volumen vodika ukoliko se ne bude koristio visoki tlak ili uskladišteni kriogenski vodik.
Ove metode, priznaje se, još uvijek imaju velike energetske nedostatke, no, ipak, agencija Isis Innovation Sveučilišta Oxford pokušat će komercijalizirati Foordov rad.
EO + The Engineer