Biodizel od masti krokodila?
Alternativno, istovremeno upitno
U novom članku časopisa 'Industrial & Engineering Chemistry Research' piše se o tome kako su životinjske masnoće, posebice masnoća aligatora odlične za proizvodnju biodizela.
Naime, godišnje se oko 6,8 milijuna kilograma masnog tkiva krokodila baci u prirodu, a radi se o ostacima nakon što se na farmama za uzgoj krokodila čisto meso krokodila uzme za ljudsku konzumaciju.
Nakon što su proveli eksperimente u laboratoriju, znanstvenici koji su ih radili kažu kako se radi o puno kvalitetnijem biodizelu od onog napravljenog od masnoća drugih životinja. Biodizel dobijen na ovaj način, tvrde oni, vrlo je sličan onom napravljenom od soje, a postupak izrade je još i puno lakši.
Baš zgodno, rekli bi oni koji jedva čekaju neko novo rješenje za ispunjenje svojih 'nasušnih' transportnih i inih potreba, no, čak i usprkos oduševljenju vrijednih znanstvenika, postavlja se moralno, etičko pitanje...
Ako, doista, možemo, znači li to da bismo i trebali praviti gorivo od životinjske masnoće?
Uz za mnoge vječnu upitnost uzgoja životinja radi hranidbenih ljudskih potreba, te upitnost još 'naprednijeg' uzgoja egzotičnih životinja radi egzotičnih potreba ljudi, pitanje je koliko bi ovaj 'novi dizel' zapravo bio – 'bio' ili 'eko' ako se zna da životinjske farme danas zagađuju više od cjelokupnog svjetskog prometa?
Ako vas zanima što su znanstvenici još dokučili, detalje potražite ovdje.