Kako Europljani i Amerikanci 'dišu' po pitanju otpada i recikliranja?
EKO usporedbe: EU & USA
Bilo bi fantastično da je razumijevanje problematike otpada i recikliranja u razvijenom svijetu već u ovom času povezano s osvještenošću i razvojem urednijeg društva, no, da je situacija još i tamo u zaostatku, svjedoče i usporedni podaci s dvije strane „bare“, koji ukazuju na poslovičnu ne-marnost Amerikanaca, dok su Europljani, iako ekološki svjesniji, skloni 'svom' zaboravu
Elektronički otpad, prema informacijama koje prenosi 'Voice of America', u američkim domovima povećava se velikom brzinom, odnosno, odbacivanje televizora, kompjutera, radio prijamnika, mobitela, i slično, čak ne i nužno starih, Amerikancima postaje sve veći problem.
Američka državna agencija za zaštitu okoliša EPA u tom smislu predviđa da godišnje više od 400 milijuna elektronskih naprava američkih potrošača završi u otpadu. Unatoč onima koji se zalažu za očuvanje okoliša i koji javnost upoznaju s najboljim načinima reciklaže e-otpada.
Gotovo nevjerojatnim se čini i navod VOA-e da Amerikanci u smeće bacaju tolike količine tehničkih uređaja iz jednostavnog razloga što ne znaju što bi s njima.
Razlog problematici pokušao je pojasniti direktor državnog programa za menadžment krutog otpada, Chaz Miller, koji kaže da ne čudi činjenica da Amerikanci akumuliraju toliku količinu elektroničkog otpada, jer... "Mi koristimo puno elektroničkih proizvoda. Diljem zemlje, koristi ih veliki broj ljudi, a njihov je životni vijek prilično kratak. Mobiteli se koriste nekih dvije do tri godine, kompjuteri isto tako, prije nego ih zamjenimo novima."
Obzirom da je stanje s proizvodnjom e-otpada takva, kako piše VOA, agencija EPA zalaže se za to da što više saveznih država zabrani odlaganje e-otpada, te da se ono reciklira. Više od 25 saveznih država već ima slične zakone kojima se ili zabranjuje odlaganje ovakvog otpada, ili omogućuje njegovo recikliranje, ili pak oboje.
Upravitelj jedne američke tvornice za reciklažu u Baltimoreu, Mike Fannon, svjedočeći kako u tom poslu "nalaze dosta vrijednih metala koji se mogu ponovno iskoristiti, umjesto da ih se baca na odlagališta otpada... te da se u nekim slučajevima radi se o materijalima koji se ne bi ni smjeli odlagati na deponijama otpada"... ipak vjeruje da se stvari kreću nabolje jer... "diljem zemlje reciklira se skoro 20 posto eletroničkog otpada, dok se prije trinaest godina radilo o samo šest posto, a postotak i dalje raste.“
Kako bilo da bilo, još živa svjetska kriza, odnosno, izlaz iz krize, kako nama izgleda, pokazao se motivatorom 'pojačavanja' ionako notornog američkog potrošačkog poriva, a ne razlogom da se stvari, ozbiljnije nego ikad, sagledaju sa zelenije strane.
EU ankete obećavaju, stvarnost zaostaje
Ako pogledamo drugu stranu 'bare', vidjet ćemo da prema podacima EU komisije, iako gotovo 60 posto europskih građana smatra da u svojim kućanstvima ne proizvode previše otpada, svake godine svaki pojedinac proizvede u prosjeku gotovo pola tone otpada.
Ispitivanje Stajališta Europljana prema učinkovitom iskorištavanju resursa pokazalo je, naime, da osam od deset europskih građana pri kupnji vodi brigu može li se proizvod ponovno upotrijebiti ili reciklirati, isto tako i da se većina građana slaže o potrebi boljeg prikupljanja otpada... Čak sedamdeset posto Europljana složilo se da su potrebne učinkovitije službe prikupljanja otpada, a velika većina (86 posto) tvrdi da bi kupovala proizvode od recikliranih materijala... Želju za kupnjom takvih proizvoda njeguje od 51 posto u Litvi do 96 posto građana u Švedskoj i Danskoj...
Nije nezanimljivo i da je čak sedamdeset posto građana spremno kupiti proizvode iz druge ruke, poput namještaja, elektroničke opreme ili tekstila, dok u tome prednjače sa više od osamdeset posto, u Danskoj, Finskoj i Švedskoj, a manje je hrabro družiti se sa 'second hand' robom 40 posto Slovaka.
Solidni rezultati, reklo bi se, ali u ispitivanju se pokazalo i to da Europljani nisu osobito svjesni količina bačene hrane.
Notorno-logičnom, iako ne i posebno revolucionarnom čini se izjava europskog povjerenika za okoliš Janeza Potočnika kako se "velik dio našeg otpada može ponovno upotrijebiti ili reciklirati, od hrane i vrtnog otpada do starih mobitela... i tako i uštedjeti"... "manjim bacanjem hrane, primjerice, europska kućanstva mogla bi uštedjeti oko 500 eura na godinu.'"
Navedeno stanje tamo-amo oko "bare", naravno, nije niti može biti laboratorijski točno, ali, kako zanemariti još jedno podsjećanje na autarkičnost čovjeka-potrošača. A tako blizu održivih rješenja.