U Meksičkom zaljevu propao prvi pokušaj zatvaranja podvodne bušotine
Eko katastrofa koja teče
Velika čelično-betonska kupola ovaj vikend spuštena iznad podvodne bušotine u Meksičkom zaljevu nije profunkcionirala i morala je biti podignuta
Vikend u Meksičkom zaljevu ekipe naftne tvrtke British Petroleum proveli su u pokušaju spriječavanja nekontroliranog izlijevanja nafte nafte iz podvodne bušotine, međutim, velika čelično-betonska kupola koju su spustili uz pomoć podvodnih robota na dubinu oko 1500 metara, morala je biti podignuta jer su se na njoj stvarali kristali slični ledu, što je izazvalo zabrinutost od još gorih ekoloških posljedica.
Richard Charter, savjetnik ekološke organizacije Defenders of WildLife, inače naftni stručnjak, upozorio je da je njeno spuštanje na takvu dubinu vrlo opasno jer ako bi se oštetila dodatna oprema i cijevi koje su još uvijek tamo, količina nafte koja istječe povećala bi se nekoliko puta.
Obzirom na to da je kupola uklonjena, ekološko zagađenje tempom izljevanja nafte oko 800.000 litara na dan, moglo bi se nastaviti, međutim, uz iznimno složenu operaciju spuštanja-podizanja čelično-betosnka kupole, u kojoj su uz ekipe British Petroleuma radile i ljudi iz niz agencija američke vlade, kako doznajemo, provode se i druge aktivnosti, koje barem usporavaju put nafte prema obalama južnih američkih država.
Nad lokacijom na kojoj je došlo do istjecanja nafte posipa se, naime, industrijski preparat koji razgrađuje postojeću naftnu mrlju na manje dijelove, koje je onda lakše izolirati i ukloniti. To se čini uz pomoć zrakoplova i gotovo stotinu brodova.
„U ovom trenutku najvažnije je spriječiti da naftna mrlja stigne do obale“ – kaže izvršni direktor BP-ja Tony Hayward.
Richard Charter iz Defenders of WildLife kaže da ako se spriječi dolazak mrlje u priobalna područja, može spasiti život tisućama ptica-močvarica u Louisiani, međutim, taktika je i potencijalno opasna jer, iako se dio rasute naftne mrlje razgrađuje, jedan dio se pretvara u katran i tone na dno, a to je toksična materija koja može štetiti životu u moru.
Kako saznajemo u tijeku je i skupljanje ljudske kose, jer umotana u najlonske čarape, navodno, vrlo dobro upija naftu. Protiv ove tehnike još nema nikakvih prigovora.
Robert Bea sa sveučilišta Berkeley uspoređujući tehnologiju s podmorskih naftnih bušotina s tehnologijom koja se koristi pri istraživanju svemira, utvrđuje da je na oba područja dolazilo do opetovanih grešaka koje su tako ukazivale na činjenicu da nije problem samo u tehnologiji već i u ljudskom faktoru: „Vrlo je važno kako su birani ljudi koji rade na bušotini, kako su obučeni za svoj posao. Mislim da se do sada o tome u naftnim firmama nije dovoljno razmišljalo“.
Nakon ovakvog masivnog istjecanja nafte Robert Bea očekuje da će se pooštriti zakoni koji reguliraju eksploataciju nafte na podmorskim bušotinama, a prema njemu Novi zakon treba regulirati ne samo tehničku stranu posla, već i probleme upravljanja bušotinama – tko na njima radi i kakva je organizacija posla.
Poznato je, ipak, da se naftna industrija u prošlosti žestoko opirala oštrijim zakonskim mjerama. a među njima, kao jedna od najžešćih tvrtki bila je upravo British Petroleum.