Eko markice: Dobra volja proizvođača

03.12.2009 u kategoriji KAKO BITI EKO

Ekološka vjerodostojnost i kvaliteta

Mnogi još ne znaju za označavanje EKO proizvoda, koje je uvedeno kako bi se omogućilo kupcima, privatnim ili javnim, da se orijentiraju na tržištu, prema proizvodima koji predstavljaju najbolje prijatelje okoliša.

Često bismo željeli kupiti neki ekološki proizvod, ali nemamo dovoljno informacija u kolikoj je on mjeri ekološki i koje su mu glavne karakteristike. U Europskoj uniji postoji čitav niz eko oznaka ili eko markica i one se dijele na nekoliko podgrupa.
Prva grupa su markice na dobrovoljnoj bazi koje označavaju proizvode koji predstavljaju kriterije za zaštitu okoliša i sa tog se stajališta smatraju «proizvodima odličnosti». U ovom tekstu baviti ćemo se upravo tim markicama koje su «dobra volja proizvođača», ali ne samo to…
Primjere tih eko markica nalazimo u svim razvijenim europskim zemljama u okruženju.

Najpoznatija europska markica, koja nije nacionalna nego globalna, je tzv. Cvijet – Flower kojeg je moguće naći na širokoj paleti proizvoda i to potrošačima pomaže da se, pri potrazi i kupnji nekog proizvoda, lakše opredijele. Eko cvijet nalazimo na madracima, elektroničkoj opremi – računalima, televizorima, kućanskim aparatima, tekstilu, odjeći, obući, posteljini, papiru, proizvodima za čišćenje, bojama i lakovima, podnim oblogama, papiru, turističkim odredištima – autokampovima i hotelima. Uskoro će se markica naći još i na namještaju i ostaloj opremi za uređenje interijera.

Zašto je lako kupovati s eko markicom?

Europska eko markica u obzir uzima glavne utjecaje nekog proizvoda na okoliš, kao i sva moguća tehnička poboljšanja. Ti su kriteriji ustanovljeni na europskoj razini od strane EU Eko odbora za etiketiranje. Odbor je sastavljen od članova Europske komisije, nacionalnih nadležnih tijela, predstavnika industrije, potrošača, udruga zaštite okoliša, sindikata i malih i srednjih poduzeća. To osigurava transparentan postupak širom Europe i važeći dogovor o znanstvenim kriterijima pouzdanosti i vjerodostojnosti u smislu zaštite okoliša i učinkovitosti proizvoda. Potrošač je tako siguran da proizvod koji nosi eko markicu sasvim odgovara strogim ekološkim zahtjevima, ali i zahtjevima tržišta za ispravnošću proizvoda.

Javnoj upravi u zemljama Europske unije olakšan je posao pisanja tender - dokumentacije, jer za određene proizvode postoje propisane tehničke specifikacije koje odgovaraju eko zahtjevu – dovoljno ih je prekopirati u natječaj. Također im je olakšan i odabir proizvoda koji su u suglasju s prirodom jer u eko oznakama imaju jasne putokaze.
U Europi je Eko markica dozvoljena kao način dokazivanja eko sposobnosti ponuditelja, te ona donosi određeni broj bodova i automatsku prednost pred ostalim ponuđačima, odnosno proizvodima.
Osim ove na europskoj razini postoje još niz nacionalnih markica, a mi donosimo neke od njih:

Der Blaue Engel – od 1978 Plavi anđeo u Njemačkoj postavlja standarde za eko-prihvatljive proizvode i usluge. Te proizvode i usluge odabire nezavisni žiri u skladu sa strogo definiranim kriterijima. Plavi anđeo se dodjeljuje tvrtkama i kao svojevrsna nagrada za njihovu predanost zaštiti okoliša.

Nordic swan – je eko oznaka osnovana od strane vlada Danske, Finske, Islanda, Norveške i Švedske još 1989. godine. Određeni su kriteriji na oko 70 grupa proizvoda što je rezultiralo da je više od 5.000 proizvoda licencirano i nosi ovu oznaku eko - kvalitete.

U Hrvatskoj također postoje EKO oznake ili markice koje se dodjeljuju proizvodima iz ekološkog uzgoja. Ovdje je prvenstveno riječ o hrani i da bi se dobila markica potrebno je zadovoljiti niz preduvjeta u uzgoju i proizvodnji. Ti su preduvjeti, istina, dosta nejasni i nedosljedni, a kada tome dodamo da Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ima tri dopune i tridesetak pravilnika, čemu još treba dodati i Zakon o hrani, stočarstvu, vinu i veliki broj pravilnika koji ih prate, jasno je da često puta hrvatska eko oznaka nije na potpuno opravdanom mjestu. Vrlo često proizvođači se reklamiraju kao eko-proizvođači bez da posjeduju eko oznaku, a i markicu je lako kopirati… Potrošač pak nema načina provjeriti istinitost deklaracije na jednostavan način.

Oznaku "Hrvatski eko proizvod" izdaju tri privatne tvrtke s područja Republike Hrvatske, dok Ministarstvo zaštite okoliša izdaje oznaku: "Prijatelj okoliša."

Ovaj znak, prema podacima Ministarstva zaštite okoliša ima vrlo mali dio proizvoda: maziva mast namijenjena za podmazivanje vijenaca kotača tramvaja i vlakova, obnovljena toner kazeta, proizvod za izolaciju od kamene vune, uređaj za miješanje boje u industriji, razgradivo ulje za turbine ...
Zapravo, vrlo neobično društvo, proizvoda koji nisu u svakodnevnim tenderima javne uprave, proizvoda s postavljenim pitanjem svrhe. Jer, ako prosječno informirani djelatnik javne uprave, koji je ipak ekspert kad se radi o javnoj nabavi, treba nabaviti namještaj, podove, prozore, papir, elektroničke uređaje, odjeću ili obuću ili ako treba nabaviti javnu rasvjetu ili odlučiti koji je prijevoz za njegov grad naj-ekološkiji, teško da će si moći pomoći s obje navedene hrvatske markice.

Bilo kako bilo, dok Hrvatski potrošači, javni i privatni,  budu tražili hrvatsku eko oznaku, za barem onih 70 grupa proizvoda koje trenutno imaju Nordic Swan, treba proći dosta vremena. Hoće li ulazak u Europsku uniju ubrzati dodjeljivanje markica, kreiranje nove ili jednostavno usvajanje Europskog cvijeta, kao oznake koja ima pouzdane pokazatelje eko kvalitete i siguran način dodjele?

Velika je šteta da se eko oznake dodjeljuju mahom prehrambenim proizvodima, a da čitava masa hrvatskih proizvoda, koji su itekako ekološki, nema odgovarajuću oznaku. Naime, tržište traži proizvode koji su u suglasju s prirodom, pa tako i s našim zdravljem i stoga postoji još čitav niz nacionalnih markica i oznaka koje u pojedinim zemljama koriste potrošačima kako bi mogli izabrati između ekološki prihvatljivih i ostalih proizvoda.

EKO oznake proizvođači mogu imati ili ne – no EKO je neizbježan trend, tako da se od svih koji žele biti lideri na tržištu očekuje posjedovanje jedne takve markice.

Na javnim nadmetanjima u EU, proizvodi koji imaju neku eko markicu dobivaju bodove u zelenim tenderima i bolje prolaze kod javnih nadmetanja, ulaze u javne prostore i na taj način štede proračunski novac. Jednostavna matematika, a ipak se kod nas još ne upotrebljava u praksi javnog nabavljanja.

Kad bi kojim slučejem bilo drugačije, javni sektor, nabavljajući ekološki prihvatljive proizvode, utjecao bi na privatne potrošače koji su mahom korisnici tih proizvoda i usluga u raznim ustanovama i na javnim mjestima. Na taj način bi se jačale domaće proizvođačke tvrtke koje nude ekološke proizvode, osnivale bi se nove, i cijene proizvoda bi se snižavale. Namještaj, električni uređaji, ostala oprema interijera, gradski prijevoz, hrana u kantinama, školama, vrtićima, čišćenje – samo su neka od područja koja mogu imati eko markicu i olakšavati izbor kupcu.

Tatjana Kos, Lapibus