Da li je javna nabava u Hrvatskoj odgovorna?
Zelena javna nabava > 1.dio
Sasvim novi aspekt javne nabave dolazi nam iz visoko razvijenih zemalja Europske unije kao dokaz sumnjivcima da ne mora, sve što dolazi iz EU, nužno biti - loše.
Javna nabava u Republici Hrvatskoj uglavnom se spominje u kontekstu korupcije, nezadovoljnih ponuđača, nerazumljivo napisanih tendera, nepotpunih informacija o projektima koje omogućavaju ponuđačima davanje sumnjivih ponuda i slično.
S druge strane - Zelena javna nabava ili Green pubblic procurerment, što u duhu našeg jezika možemo još prevesti kao Društveno odgovorna javna nabava, zapravo, osim što je "zelena" još je i gospodarski korisna javna nabava.
No, krenimo redom, najprije od javne uprave koja je najveći potrošač u svakoj zemlji, pa tako i u našoj. Naime, kupovna moć javnih uprava po pojedinim zemljama dosiže i do 17% BDP-a i to je klasificira kao najvećeg potrošača roba i usluga. Ovaj položaj javnoj upravi daje mogućnost utjecaja na tržište generirajući promjene načina proizvodnje, administracije, konzumiranja.
Javna uprava, raspisivanjem natječaja ima mogućnost utjecati na vrstu proizvoda i usluga koje želi nabaviti i na taj način zelena javna nabava predstavlja pravi instrument regionalne politike jer povlastice koje se daju zelenim proizvodima i uslugama pružaju mogućnost jačanju poduzeća i razvoju Hrvatske kao regije.
Istovremeno, kroz proces prihvaćanja zelenih ponuda, dolazi do prepoznavanja i razlikovanja poduzeća koja su se odlučila biti eko – bilo da se radi o proizvodu koji plasira na tržište, ili pak samom procesu proizvodnje koji je pod strogim ekološkim kriterijima.
Uloga javne uprave kao velikog kupca može pomoći u stvaranju kritične mase nekih proizvoda čemu nužno slijedi sniženje troškova, veća zastupljenost na tržištu i povećana potražnja ekološki prihvatljivih proizvoda.
Za poslovne subjekte, zelena javna nabava je ta koja predlaže nove proizvode i usluge koje potrebuje javna uprava. Ti novi proizvodi i usluge mogu postati veliko tržište. Na taj način javna uprava potiče razvoj ili stvaranje novih poduzeća u pojedinim, za to pogodnim dijelovima regije.
Zelena javna nabava je, ukratko rečeno, jasna odgovornost javne uprave usmjerena na adresu održivosti vlastitog teritorija.
Nabavljati «zeleno» znači da su provjerene procedure za nabavku roba i usluga, ne samo s obzirom na cijenu, nego i na ekološki i društveni utjecaj koji te robe i usluge mogu imati tijekom svog životnog ciklusa. Upravo je taj životni ciklus nekog proizvoda važan jer se kroz njega ogleda koliko je ekološki. Pod pojmom životni ciklus proizvoda smatramo sve faze procesa proizvodnje počevši od eksploatacije i obrade sirovina, proizvodnje, prijevoz, distribuciju, ali i uporabu, održavanje i ponovno korištenje, recikliranje i plasman proizvoda nakon upotrebe. Tek kada su sagledani svi aspekti životnog ciklusa može se lakom matematičkom formulom izračunati koji je proizvod – najjeftiniji. Naime, u domaćim je tenderima kvačicom uvijek označeno «najniža cijena» iako je odmah ispod i mogućnost «ekonomski najpovoljnije ponude». Pitam se kako je moguće da svjesno radimo loše. Naime, ne mogu se sjetiti niti jednog primjera kada je najniža cijena bila jamstvo dugotrajnosti, kvalitete ili što je najvažnije ekološki prihvatljivog proizvoda. Uvijek govorimo da nismo dovoljno bogati da kupujemo jeftino! Ali, naših 3700 javnih naručitelja koliko ih ima u Republici Hrvatskoj, mahom kupuje proizvode i usluge koji imaju najnižu cijenu, trošeći novac iz proračuna i ne računajući na to da zapravo plaćamo – najvišu cijenu.
Jednostavna računica: ako za neki proizvod dobijemo jamstvo godinu dana, a za neki drugi pet godina, tada bi ovaj prvi, trebao biti jeftiniji barem pet puta – a u praksi to nije. Slijedeća jednostavna računica: ako se neki proizvod može naći kod hrvatskog proizvođača, nema smisla trošiti energiju na transport iz neke udaljene zemlje i kupovati uvozni proizvod.
Javna uprava mora naučiti stavljati kvačice pod rubriku «ekonomski najpovoljnija ponuda», a prije toga mora se informirati što zapravo predstavlja revoluciju u načinu razmišljanja 'kupujmo zeleno' ili 'kupujmo društveno odgovorno'.
Zemlje Europske unije idu korak dalje – žele da barem 50% proizvoda i usluga koje nabavlja javna uprava bude ekološki prihvatljivo. To je moguće samo ako se svi u lancu drže pravila i postanu svjesni da se ovakvim gospodarenjem smanjuje upotreba prirodnih resursa i energije, smanjuje se količina otpada i emisije štetnih tvari, smanjuje se opasnost i rizik pri upotrebi pojedinih proizvoda i što je jako važno za gospodarstvo svake pojedine zemlje – poticanjem proizvođača ekoloških proizvoda i usluga potiče se regionalni razvoj. Hrvatska ima beskrajne mogućnosti proizvoditi u skladu s prirodom, iskoristimo to!
Tatjana Kos, Lapibus