Skladištenje ekološke struje: Prijedlog rješenja iz Njemačke
Zelena energija i stabilnost opskrbe
Sladištenje proizvedene struje jedan je od problema koji se povezuje s proizvodnjom struje iz energije vjetra ili sunca, no, sudeći prema prijedlogu iz Njemačke i tome se nazire rješenje
I potpuni laici danas znaju kako su obnovljivi izvori energije, upravo oni izvori koje će ljudi sve češće i sve ozbiljnije „koristiti“ u rješavanju svojih nikad zasitnih potreba. Isti, također, znaju kako vjetra i sunca nekad ima, a nekad nema, što znači da znaju i za problem kontinuiteta opskrbe, odnosno, problem skladištenja struje tijekom perioda intenzivnih aktivnosti prirodnih izvora.
Kako bi, pak, laici i, još bolje, kronično nepovjerljivi, shvatili da to nije neriješiv problem, kako javlja Deutsche Welle, moglo bi poslužiti pilot-postrojenje predstavljeno u njemačkoj saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz, u parku Morbach.
Rješenje se, naime, nalazi u kontejneru dimenzija 6x3x3 metra, koji struju dobivenu iz mješavine sunčeve energije i energije vjetra u nekoliko postupaka transformira u druge fizikalne oblike, sve do finalnog metana koji se kao takav može uskladištiti, odnosno, iskoristiti.
"Ovom strujom prvo proizvodimo vodik. Onda još trebamo ugljični dioksid kojeg na ovom mjestu dobijamo iz pogona za bioplin. Uzmemo vodik kojeg je proizvela struja i ugljični dioksid i iz te mješavine pravimo metan, kojeg možemo pohraniti u mrežu za zemni plin. Tako se i obnovljiva energija može uskladištiti....", objašnjava ovaj postupak inženjer u Centru za istraživanje sunca i vodika Baden-Württemberga Ulrich Zuberbüler.
Dobiveni metan, dakle, po potrebi bi mogao ostati uskladišten ili kao i zemni (prirodni) plin, u konvencionalnim industrijskim elektranama, sagorijevajući može služiti za proizvodnju struje.
Postupak još nije „savršen“ ali samo privremeno
Pojašnjavajući metodu pod imenom „postrujavanje metana“, koje je „manje štetno po klimu nego kad se struja proizvodi uz pomoć nekih drugih fosilnih energenata, poput primjerice ugljena“ spomenuti njemački stručnjak tvrdi kako se u načelu radi o zatvorenom krugu... „Ako proizvedemo obnovljivi metan i onda ga ponovno spalimo, oslobađamo ugljični dioksid kojeg ćemo pri proizvodnji novog metana ponovno trebati. A ugljični dioksid dobivamo od biljaka koje koristimo u pogonu za bioplin ili ga uzimamo izravno iz atmosfere".
Da metoda, ipak, još nije zadovoljavajuća govori podatak kako se pri transformaciji energije iz obnovljivih izvora u metan, za sada, gubi trećina korištene energije.
Kako bi situaciju u tom smislu popravili, njemački znanstvnici ove godine planiraju izgraditi i isprobati još dva velika pilot-postrojenja, a ni involvirani investitori ne stoje prekriženih ruku, jer do 2013. godine planiraju gradnju postrojenja jačine šest megawatta.
Potrebe za pohranom struje motiv za razvoj tehnologije
Kapaciteti za spremanje i raspodjelu zemnog plina u Njemačkoj već postoje, radi se o podzemnim spremištima tzv. kavernama, međutim trenutačne metode koje se koriste za pohranjivanje obnovljivih energija ni u kom slučaju ne mogu pokriti potražnju.
Te se tehnologije ograničavaju prije svega na crpne hidroelektrane, odnosno na velika umjetna jezera u kojima se na pritisak dugmeta puštanjem tekuće vode može uz pomoć turbina proizvesti energija. Stručnjaci samo u Njemačkoj procjenjuju da su potrebe za pohranjivanjem struje dobivene od obnovljivih energija otprilike između 500 i 1.000 puta veće od kapaciteta koje danas imaju pumpne elektrane.
Znanstvenici, pak, kažu kako bi u idealnom slučaju ovakva postrojenja trebala postojati na mjestima gdje postoje problemi da se uskladište velike količine viška proizvedene struje.
U svakom slučaju do industrijske upotrebe, put je još dug... kažu njemački stručnjaci,... tehnologija se još mora usavršiti... međutim, ukoliko bi se tehnologija pokazala uspješnom, uvjereni su da bi to bio veliki korak na putu za stabilnu opskrbu strujom iz obnovljivih izvora energija.