Aktivizam danas: Kako stoji "zeleni mir" na Svijetu?
Civilno društvo za održivo društvo
Što o aktivizmu misle profesori sa europskih sveučilišta, promatrano kroz nekoliko situacija u kojima su se našli Greenpeace aktivisti...
Prije riječi europskih profesora nije loše detektirati kako aktivizam u nas nije od “jučer”, no, mora se kazati, tek zadnjih 5-10 godina počinje poprimati obrise slične onima koji su se mogli bilježiti 1970-tih na sceni tadašnje Zapadne Europe, te 80-tih prošlog stoljeća nakon černobilske nuklearne katastrofe.
Aktivizam novog datuma kod nas, na ime Zelene akcije i Prava na grad po pitanju projekta Cvjetni prolaz u Zagrebu, odnosno akcije “Ne damo Varšavsku”, te Zakona o golfu, nedavno je prvi put izazvao efekt u društvu, prvi put ukazujući na greške u sustavu, okupio je i angažirao i ne-aktiviste, pobuđene građane, a sustav je, napokon, i reagirao, priznajući svoje nedostatke.
Da li je tome pomogao sami aktivizam i njegove dobro usmjerene vještine, napokon, pogodna opća društvena situacija, ili, pak, činjenica da su aktivisti prvi put zbog svoje akcije bili tretirani od policije, čime su “zaradili” značajan i nezaobilazan medijski tretman, koji je pak uzdrmao upitne elemente sustava... moglo bi se diskutirati, a stvari će se, uostalom, i dalje razvijati ...
... no, pogledajmo, ovaj put, kroz prizmu nekoliko situacija u kojima su se našli globalno poznati Greenpeace aktivisti, što o aktivizmu misle profesori sa europskih sveučilišta, Dirk Voorhoof, profesor Zakonodavstva o medijima i slobodi izražavanja na Ghent University (Belgija) i Sveučilištu u Kopenhagenu (Danska), i Serge Gutwirth, profesor za ljudska prava na Sveučilištu u Bruxellesu (Belgija):
Aktivizam nije zločin
Nevladine organizacije i njihovi aktivisti igraju aktivnu i esencijalnu ulogu u predstavničkoj demokraciji. Poput novinara i drugih “pasa čuvara” političkog sustava, oni su dio avangarde protiv tiranije i njihovo djelovanje u političkom sustavu, iako često nezgodno za političare, ne bi trebalo biti podcijenjeno. No, prisutan je rastući i uznemirujući trend odgovaranja na građansku neposlušnost i mirne proteste kaznenim progonom i upotrebom grube, nesrazmjerne kazne, kao sredstvom gušenja neslaganja i ograničavanja slobode izražavanja.
Pogledajte samo Greenpeace, organizaciju koja se striktno pridržava temeljne vrijednosti nenasilne izravne akcije; nekoliko je istaknutih primjera aktivista koji su bili grubo tretirani od strane vlasti tijekom nekoliko zadnjih godina. Tijekom klimatske konferencije u Kopenhagenu u prosincu 2009., npr., 4 aktivista Greenpeace bilo je zadržano 20 dana u preventivnom zatvoru zbog rušenja vratiju na banketu danske kraljice i zbog mahanja zastavama. Ova reakcija danskog pravnog sustava prema "četvorci sa crvenog tepiha" bila je posebice brutalan i zastrašujući čin s obzirom na mirnu prirodu aktivnosti.
Godinu dana ranije, na drugoj strani planeta, Junichi Sato i Toru Suzuki, dva aktivista protiv kitolova, bili su predmet sličnog slučaja samovoljnog zadržavanja. Dvojac je presreo pošiljku kitovog mesa, pronevjerenu od oporezujućeg programa kitolova te ju predao javnom tužitelju kao dokaz ilegalne trgovine. Začudo, bili su oni ti, a ne trgovci kitovim mesom, koji su uhićeni. Zadržani su 26 dana, od kojih su 23 dana bili bez optužnice, prije no što su optuženi za prijestup i krađu te poslani na sud od pravnog sustava koji odbija istražiti pronevjeru kitovog mesa.
U oba slučaja, nema opravdanja za tako produžen period zadržavanja, pogotovo jer su Greenpeace i uključeni aktivisti pošteno i dobrovoljno surađivali u istragama tijekom cijelog vremena. U slučaju tokijskog dvojca iliti “Sato i Suzuki”, činjenica da i nakon dvije godine, oni još uvijek izlažu svoju obranu na sudu posebice je neopravdana.
UN-ova radna grupa za proizvoljno zadržavanje nedavno je zauzela stav da je tokijski dvojac samovoljno zadržan od japanskih vlasti i da iste nisu poštovale njihova ljudska prava uključujući slobodu mišljenja i izražavanja.
Ono što posebice zabrinjava u ovim slučajevima jest to da su i Danska i Japan prve svjetske demokracije koje su potpisale i ratificirale UN-ov međunarodni ugovor o civilnim i političkim pravima (ICCPR). Temeljen na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, ICCPR je snažno sredstvo za osiguranje poštivanja temeljnih ljudskih prava i od svih uključenih strana. Dugo, samovoljno zadržavanje aktivista ne predstavlja samo kršenje ICCPR, već proizvodi ono što europski sud za ljudska prava opisuje kao “efekt smirivanja”, odnosno efekt da strah od reperkusija vlasti obeshrabrujuće djeluje na buduće mirne proteste koji su ključni za slobodno i otvoreno društvo.
Četvorci sa crvenog tepiha i tokijskom dvojcu prijete zatvorske kazne što u prvi plan stavlja tendenciju vlasti da posegnu za kaznenim pravom na brz i nesrazmjeran način. Ovo je veoma zabrinjavajuće jer se time pravni sustav koristi kao oruđe obuzdavanja slobode izražavanja i političkih sloboda građana.
Prošlo je 30-tak godina otkad je Japan ratificirao ICCPR, ali UN-ov komitet za ljudska prava konstantno poziva na njenu punu primjenu, zadnji put 2008., kako bi se poboljšala situacija u 26 različitih kategorija ljudskih prava uključujući i slobodu izražavanja.
Slučaj tokijskog dvojca pruža nedvosmislen zaključak da se japanske vlasti ne pridržavaju svojih obveza pod ICCPR, no jednako je zabrinjavajuće da niti njihove kolege potpisnici to ne čine. Sve vlade koje su ratificirale ICCPR moraju osigurati da se njegova načela provode, ne samo u vlastitoj zemlji, već univerzalno. Riječ je o međunarodnom ugovoru, pa je obrana ljudskih prava međunarodna obveza. Neprihvatljivo je reći “nije moja zemlja u pitanju, nije moj problem”.
Ozbiljne reakcije policije i pravnog sustava protiv četvorke sa crvenog tepiha i tokijskog dvojca flagrantno su kršenje slobode izražavanja i prava na miran prosvjed, prava garantirana europskim i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Ovi slučajevi moraju svakome biti upozorenje što bi budućnost mogla donijeti ukoliko se vladama dopusti ignoriranje vlastitih obveza i nepoštivanje temeljnih prava građana i nevladinih organizacija čija je namjera doprinijeti boljem svijetu za sve.
Izvor: Greenpeace