Raskrinkan Mavrovićev “ekološki uzgoj” svinja – uz nepotrebnu generalizaciju
Ekologija pod upitnikom
Teško je ostati ravnodušan na informacije vezane za uzgoj svinja na ekološki proklamiranom imanju Željka Mavrovića, koje su podastrli Prijatelji životinja, no, treba znati i prepoznati nepotrebnu generalizaciju
Svi koji iole razmišljaju ili djeluju na ekološki način, a, rekao bih, čak i prije oni eko neosviješteni potrošači života (doduše, iz potpuno drugačijih razloga), neizostavno bi se morali složiti s osudom Mavrovićevog “ekološkog uzgoja” svinja, naročito nakon podastrijetih materijalnih dokaza (uz pretpostavku da je s dokazima sve u redu). Reklo bi se, “vidi se iz aviona”.
Nakon uvida u fotografije i video zapis, izgleda da nema dvojbe da u “uhvaćenom svinjcu” od ekološkog nema niti virtualna sjena slova 'e'.
Međutim, mišljenja sam da stvari niti s nalazom nisu skroz na pravom mjestu.
Pogled na nalaz Prijatelja životinja
Ako pročitate inkriminirajući nalaz Prijatelja životinja na prvi mah čini se da se ne može ništa kazati protiv njega, niti išta u obranu (ni uz najbolju volju) Mavrovićevog uzgoja.
Nalaz jasno uočava ekološki upitne činjenice što (uz fotografije) ilustrira slijedeći pasus:
...svinje kod njega žive u derutnoj prljavoj zgradi u vlastitom izmetu i mokraći, bez pristupa hrani i vodi te suhog prostora sa steljom za odmor. Piju vodu u kojoj gacaju i obavljaju nuždu, leže u praznim koritima za hranu i na mokrom prljavom podu, a u prostoru u kojemu su smještene ne može se disati od zagušljivosti i smrada. Iz tog prostora svinje odlaze u klaonicu nekoliko metara dalje na istom imanju. Osim kršenja vlastitih principa prema kojima mu navodno novac i profit nisu jedina motivacija i životna vodilja, Mavrović krši i zakonske odredbe o uvjetima "ekološkog" uzgoja.
Pravilno se poziva na Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda:
Uzgoj svinja na ekološki način propisan je Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02, 10/07), a temelji se na držanju životinja u što prirodnijem okolišu. Takav način uzgoja zamišljen je kao alternativa konvencionalnom uzgoju kako bi se povećala dobrobit životinja. Pravilnikom propisani minimalni uvjeti za ekološki uzgoj uključuju: nekoliko funkcionalnih prostora u objektima za držanje svinja; čiste, suhe i dovoljno prostrane površine za mirovanje životinja; stelju od slame ili ostalih prikladnih prirodnih materijala; cjelodnevnu dostupnost hrane i svježe vode; ventilaciju i grijanje objekta; preventivnu zdravstvenu zaštitu utemeljenu na pravilnoj hranidbi i smještaju te općoj higijeni dezinfekcijom objekata i opreme itd.
Prijatelj životinja s pravom zaštitnički zaključuje:
Ako je farma svinja Željka Mavrovića primjer tzv. ekološkog uzgoja koji podrazumijeva povećanu skrb za dobrobit životinja, tada "ekološki" znači jedino dobro manipuliranje marketinškim trikovima. Držanje životinja u ponižavajućim uvjetima i njihovo klanje nisu u skladu "sa zakonima i pravilima Ljubavi". Takvo načelo poslovanja, kao i poštivanje zakonskih odredbi, Mavrović bi puno dosljednije postigao da ostane samo pri ekološkoj proizvodnji žitarica.
> Cijeli nalaz "Prijatelja životinja" + Foto galerija
Krivi potez Prijatelja životinja: Generalizacija
No, ipak, ako bolje promotrite, već u samom uvodu tvorac teksta čini po meni, nepotrebnu grešku, jer, ulovivši jednog u krivom, generalizira protiv ostalih nevinih:
Sve popularniji životinjski proizvodi na policama trgovina etiketirani kao ekološki, free range, organski i slično iza lijepe ambalaže i privlačnih brandova skrivaju patnju životinja. Proizvođači profitiraju naplaćivanjem mnogo više za "ekološki proizvod", a potrošači spremno plaćaju cijenu kako bi se riješili osjećaja krivnje, bez da se pritom moraju odreći mesa, mlijeka i jaja.
Na kraju teksta tekstopisac između ostaloga evidentno uopćava:
"Ekološki" uzgoj samo je ljepši izraz za jednako izrabljivanje životinja kao i u konvencionalnom uzgoju.”...
Ne znam što ćete Vi kazati, no, ja jasno i “glasno” kažem: Generalizirati na osnovi pojedinog slučaja nije prihvatljivo. Niti u slučaju često proskribiranog marketinga. Naš ljudski svijet nije savršen. Ugrožen je i treba poboljšanje. U tome treba i može pomoći i marketing. Eko proizvođači valjda su dostojni dobrog eko marketinga.
Želimo živjeti u sređenom i ekološki boljem svijetu i stoga treba u tom smislu znati činiti dobro, ali i ukazati na bolji izbor. Treba razlikovati. Treba se učiti razlikovati. To uostalom, generalno i načelno, kada djeluju na svom polju žele činiti i Prijatelji životinja, upozoravajući na potencijalno bolji pristup od uvriježenog. Što je predmetni tekst Prijatelja životinja, uz kritiku, nego i njihova promidžba.
Pored toga, ljudi smo. Svi griješimo. Neki opet puno manje. Svi smo tu na dohvat oka i, na kraju krajeva, na dohvat zakona. Zar nije logičnije, u ovom slučaju, nakon ovakvog konkretnog nalaza, prozvati državne i certificirane nadzorne službe da se probude, da bolje rade svoj posao, čak i podnijeti konkretne prijave, a ne nediferencirano prozivati eko proizvođače za profit, za uvjetovanu marketinšku obmanu ...
Zeleni marketing kod nas je, uostalom, na vrlo niskim granama. Iskreno rečeno, na žalost.
EKO na meti, na kraju opet EKO
Nakon općeg krimena za “zeleno pranje” (pitam se zbog kojih doista pametnih razloga) stavljenog na dušu i onih koji svakodnevno ozbiljno ekološki žive i proizvode, Prijatelji životinja na kraju svog, u dijelu opravdano kritičkoga nastupa, opet pozivaju građane da izaberu ekološku prehranu (?!):
Prijatelji životinja pozivaju građane da umjesto kupovine konvencionalno i 'ekološki' uzgojenoga mesa, mlijeka i jaja, izaberu etički, zdravstveno i ekološki prihvatljiviju prehranu.
I kako se ne zapitati, ako je Prijateljima životinja ekološka orijentacija stvarno i jasno na duši: Kako će pozvani građani znati što je što i tko je tko u željenom ekološkom svijetu, ako malo znaju, pa, malo ne znaju... ako zamute vodu...
Kritika mora biti, ali zbog toga smo, valjda, tu, da učinimo nešto da njene tvrdnje budu principijelne i jasne. Jer, u protivnom nitko tu ne valja, ni Prijatelji životinja.
Možda je trebalo i prije, no, barem na kraju ovog teksta, red je upitati se što o svemu misli i prozvani proklamirani eko-proizvođač?
U tom smislu mogu obećati da ćemo pokušati doznati i isto objaviti. Ili će već osvanuti negdje u medijima.
Predrag Milanović, urednik