
Kako stvari stoje, nameće se pomisao da se kod nas ekološkim temama bave samo „zeleni“, zelene udruge, ili samoorganizirani iritirani građani u nekoj izvanrednoj situaciji. Kao da, u vrijeme evidentnih ekoloških imperativa, kod nas nema sustavnog zelenog obrazovanja društva. Tako barem izgleda na prvi pogled. Prvi dojam često ne vara.
Istina je da se svi spomenuti bave eko-temama, često vrlo konkretno i uspješno, na državnoj ili lokalnoj razini. Udruge uporno i nesebično rade, proklamiraju, alarmiraju, šire znanja koja mogu poslužiti u ispravnijem svakodnevnom životu. Šire utjecaj i na webu, na velikom broju zelenih stranica.
I najjači mediji ponekad zagrebu po zelenom tlu, čak i komercijalni, međutim, najčešće tek kada se dogodi ekocid ili kakav performance, kao npr. zadnji s Ministarstvom kontra Zelene akcije, dakle, najčešće u negativnim situacijama, nedosljedno, bez šireg proaktivnog zahvata.
Malo čudno, obzirom na to da kod nas postoje i uspješni ekološki orijentirani poslovni subjekti u proizvodnom sektoru.
Društvo bazirano na protoku kapitala, odnosno vodeći čimbenici u kapitalističkom društvu kao što je naše, bez obzira na krizu, ili upravo zbog nje, po defaultu bi trebali i bez zadrške podržavati neprijeporno dobru stvar, etablirana ekološka znanja za poboljšanje kvalitete života, promociju primjerene proizvodnje života.
Uvjereni da se treba i mora drugačije, naročito zbog poštovanja prema zelenom proizvodnom sektoru, pokrenuli smo ovaj portal, svoj zeleni projekt, otvorili ga svima koji trebaju više prostora za svoju EKO inicijativu, svima koji razumiju da će se bez ulaganja i dalje i bolje čuti neprosvijećeni loš glas.
U razvijenim zemljama već su odmakli u ovoj disciplini, stoga, ne gubimo vrijeme, ubrzajmo tempo.
Predrag Milanović, urednik