Održivi život: Prijenos gena eko osviještenosti
Rasprava na Dan planeta Zemlje
Na Dan koji će se širom Zemlje proslaviti na ovaj ili onaj domišljati način, u dječjoj igri ili dječjoj igri odraslih, manjih ili većih aktivista, u prirodi ili ne, uz ozbiljne i neozbiljne rasprave na temu koja tišti i ne tišti manji, odnosno, veći broj ljudi na Zemlji tako nam jedinoj...
Pomalo ciničnim započinjanjem ovog zapisa koji, nakon dugog izbivanja, napokon stiže na magazinsku stranicu Eko Oglasnika, netko će se naći pogođenim u času dok Svečani Dan odbrojava zadnje sate na krajnjem zapadu Zemlje, eklatantnom relativizacijom događaja tako značajnog, najviše u simboličkom smislu, i neka mi se oprosti, ali (možda samo ironičnog izazova radi) ne mogu odoliti pitanju: Što će se promijeniti na ovaj dan? Kakvi efekti će se polučiti? Tko će progledati i postati više EKO, hoće li tko stvarno prijeći na 'pravu stranu' na 'bolji način'? Živimo li EKO?
Dok pišem ovaj članak koji će svečarski prijeći u „dan poslije“ (nadam se ipak bez ikakvih strašnih posljedica) mnoštvo zelenih okupljanja samo u Hrvatskoj i šire, još će trajati ili će se zahuktavati:
„Eko dani u Zadru“ via ezadar obećavaju da će se „na zabavno-edukativan način građanima nastojati približiti opći ekološki problemi kojima je opterećen naš planet: onečišćivanje, globalno zagrijavanje, klimatske promjene, nesrazmjer korištenja prirodnih resursa i broja stanovnika... objasniti i načini na koje se takvi problemi mogu rješavati, naglašavajući važnost individualnog... ukazivati na probleme zaštite prirode i okoliša s kojima se svaki čovjek svakodnevno susreće u svojoj lokalnoj zajednici...“
Važan je taj eko-zadarski događaj. Zabaviti će mase na zadarskoj Kalelargi i Forumu... građanima i turistima dizati će ekološku svijest na jasan, atraktivan, veseo i privlačan način... na happeningu pod nazivom „Sačuvajmo noć“ govoriti o problemima svjetlosnog onečišćenja i ekološke rasvjete... uz podršku poznatih osoba iz zadarskog javnog života (političari, pjevači, sportaši, glumci...) koji će na štandovima, postavljenim na različitim mjestima po gradu, zajedno s učenicima, dijeliti informativni materijal vezan za probleme onečišćivanja okoliša i zaštite prirode. Također će im se pridružiti i djelatnici gradskog poduzeća "Čistoća"...
Podržavam ovaj eco happening, kako i ne bih, jer cilja na angažman svakog pojedinca... istovremeno prvi cilj i sredstvo za još teži cilj od njega samog, za kritičnu masu koja bi stvarno mogla mijenjati svijet, ovaj put s razumijevanjem (protivno raznim masama u prošlosti).
Podržavam ovaj happening, kao i sve ostale slične eko događaje koji su se dogodili ili će se događati jer vjerujem u tehnike uvjeravanja (inače, eufemizam za marketing) koje vode dobrome, jer vjerujem u dobro i dobre prosvijećene i prosvijetljene ljude, organizirane manje ili više, podržavam i vjerujem u „sveti zeleni cilj“, zdravo održivo društvo ljudi u partnerstvu sa živim bićima na Zemlji.
Podržavam, no, evo, ipak, pomalo u tjeskobi, ne mogu se oteti dojmu kako je sve to „zelenilo“ samo kratkog deklarativnog dometa, barem, ovdje kod nas. Jer matrice proizvodnje i potrošnje života u našem društvu, još uvijek su više sivkaste nego zelene.
Ako je tako, kako se othrvati pitanjima: Kada će eko aktivizam i hoće li ikad „korigirati“ ljude i našu ljudsku zajednicu? Zašto se zelene ideje kao i bilo koje dobre stvari tako teško društveno primaju (u svakom slučaju lošije od npr. naci-fašističkih u prošlom „manje pametnom stoljeću")?
Održivi, tj. ekološki način življenja danas već ponegdje biva samorazumljivi model društva, kao što je to npr. slučaj u Finskoj, jedini nudi pravu formulu života kao takvog, jedini pruža šanse za opstanak. Ako ne ide samorazumljivo onda barem od vodećih struktura društvo mora biti sijano „genom eko osviještenosti“. S druge strane, osviještene vodeće strukture društva mogu biti generirane samo od kritičnog mnoštva ljudi koje zna donijeti pravu odluku, i koje (i dalje i neprijeporno) ima svoje slobodne aktiviste koji će ga „paralelno“ korigirati....
Što se iz prethodnoga može naslutiti, zaključiti?... Da li je to shema začaranog kruga ili pitanja što je prvo? Ako to jest, onda je moja anksioznost, na žalost, dokazana.
Osjećati ljubav“ prema „zelenijoj Zemlji“, svaki dan, u najbanalnijoj situaciji, imati moć razumijevanja vode, kao "nezamjenjivog partnera" na kratkoj životnoj sceni... To je nekome prirođeno. Neke treba navesti na „ljubav“. Ali kako, ako je poznato da navesti na ljubav nije baš tako lako. Iznimke, kaže se, potvrđuju pravilo.
Dan planeta Zemlje?
Naravno, ljubav prema 'Zemlji' i javno i tajno, što se mene tiče, poželjna je, i organizirano masovno-simbolički i bezgranično pojedinačno-praktična.
No, ipak, ta pitanja...
Što se promijenilo 40 godina od prve proslave Dana Zemlje? U svijetu? U našim krajevima? U kakvom je stanju svijest prvog prolaznika na cesti? Da, puno više senzibiliziranih, ekologiziranih ljudi hoda po Zemlji, puno više organiziranih, i organiziranog djelovanja, sve više zelenih brendova... Da, događa se djelomično recikliranje, štedljivije ovdje, učinkovitije tu i tamo...
„Premda je danas svijest o zaštiti okoliša na puno većoj razini nego prije nekoliko desetljeća, negativan utjecaj na planet Zemlju se nastavlja, a o važnosti osobnog doprinosa svakog pojedinca svjedočit će buduće generacije.“ – kaže autor jednog članka na zajedničku nam temu.
Čovjek to jednostavno mora sam shvatiti, imati u sebi. Ako nije u moći treba mu pomoći. Naravno. Da li to nudi slavlje na nekom trgu, livadi, među potencijalnim istomišljenicima u klubu, veselje ad hoc za „taj dan“? Uči li ga tome naša ekološka ukupnost, kad podvučemo zelenu crtu dan poslije svečarskog igranja u pješčaniku dotučene Zemlje.
EKO je u kući-stanu, u teatru, na poslu, u aktu na komadiću Zemlje, u misli u nama, u kapi vode ...
EKO je BIT svake zemaljske sekunde.
Predrag Milanović, urednik
