Topljenje permafrosta sve više zabrinjava znanstvenike
Globalno zatopljenje
Topljenje permafrosta, trajno smrznutog sloja tla na kojem leži četvrtina sjeverne polutke Zemlje, koji sadrži dvostruko više ugljika nego cijela atmosfera, izaziva sve veću zabrinutost znanstvenika, piše The New York Times.
Znanstvenici, naime, već dulje vrijeme znaju da su sjeverna područja skladište smrznutog ugljika u obliku lišća, korijena i drugih organskih tvari zarobljenih u zaleđenom tlu - mješavina, koja u slučaju otapanja može obilato proizvoditi metan i ugljični dioksid, plinove odgovorne za "krađu" topline i zagrijavanje planeta. Zaprepašteni su, međutim, količinom organskih otpadaka.
Katey Anthony, znanstvenica koja proučava metan, ističe da ispod jezera na Aljaski, primjerice, leži debeo sloj raspadnutog lišća, biljaka koje su svjetlo dana ugledale prije 30.000 godina. Glavna briga znanstvenika nije da će se permafrost brzo otopiti, jer za to će, kako procjenjuju, trebati više od stoljeća, a možda i nekoliko stotina godina, ali kada krene, bit će to nemoguće zaustaviti.
Preliminarne kompjutorske analize pokazuju da bi Arktik i subarktički predjeli mogli postati godišnji izvor ugljika jednak količini od 15 posto današnje godišnje emisije tog plina proizvedenog zbog ljudske aktivnosti.
Topljenje permafrosta najuočljivije je na južnim rubovima. Diljem golemog područja, uključujući veći dio središnje Aljaske, permafrost održava temperaturu neznatno ispod nule. Očekuje se da će veće topljenje početi oko 2020. U sjevernoj Aljaski i sjevernom Sibiru, gdje je temperatura permafrosta najmanje minus 24 stupnja Celzija, trebat će više vremena za topljenje
Izvor: hrt