Spašavanje Amazonije plaćaju vlastitim životima
Krvoprolića zbog očuvanja staništa
Ekologija i ekološki aktivizam postao je krvav posao. Već godinama borba za spas prašuma i ostalih staništa te životinja vrlo često završava – smrću.
Među najpoznatijim borcima za spas Amazonije zasigurno je Brazilac Jose Manuel Robeiro da Silva, kojeg smo imali priliku gledati u nekoliko dokumentarnih emisija za domaćim televizijama. Nažalost, i on i njegova supruga ubijeni su 24. svibnja ove godine.
Prije njega jedan od najpoznatijih boraca za prašumu bio je Chico Mendes, koji je također smaknut, ali davne 1988. godine. Prije nego što je ubijen rekao je: 'Ubojice koje daju naloge za ubijanje šeću među nama i odlučne su da me likvidiraju.'
Za brazilske farmere i seljake, ali i multinacionalne tvrtke, prašuma nije ništa što bi se trebalo čuvati. Ona je jednostavno plodno mjesto koje treba iskrčiti te se na njemu uzgajati druge kulture. Često su to pašnjaci za stoku koja onda završava na tanjurima bogatih.
Preko 1,500 ubijenih, i policija ubija
Nažalost, ovo su tek dva poznata čovjeka za čiju je smrt javnost saznala. Šokira podatak da je od 1995. godine ubijeno preko 1,500 osoba i to samo zato što se se borili protiv iskrčivanja prašume. Točnije, prema podacima Pastoralnog povjerenstva za posjede, katoličke skupine koja se bavi ruralnim nasiljem, od 1985. godine u Brazilu je ubijeno 1.588 osoba u sukobima oko zemljišnih posjeda. Još je gora činjenica da je tek jedna osoba zbog ubojstva završila u zatvoru, a tek svaki deseti slučaj na sudu.
Također, i policija je često na strani uništavatelja prašume. Tako je 1996. godine ubijeno 19 pripadnika pokreta Zemlja bez posjeda, a ubojice su bile – sami policajci! Cijeli je slučaj snimljen, ali većina ubojstava događa se u zabačenim područjima, daleko od kamera i svjedoka te nikada nisu procesuirani.
Brazilska vlada ne čini mnogo
Već spomenuto Pastoralno povjerenstvo ima popis na kojem je oko 1,800 osoba kojima je život ugrožen jer se bore protiv krčenja prašuma. Na popisu su i osobe na koje je atentat već pokušan, ali nije uspio ili koji su preživjeli premlaćivanja i ostale fizičke napade. I sama brazilska vlada kaže kako ne može zaštiti sve osobe koje se pojavljuju na popisu. U brazilskom senatu uskoro će se glasati o novom zakonu prema kojem bi se vlasnicima zemljišta dala amnestija na zemlju koju su ilegalno prisvojili prije 2008. godine.
I sama brazilska vlada ne vodi brigu o očuvanju prašume te nerijetko sufinancira projekte koji imaju naglasak samo o novcu. Također, ne trudi se sankcionirati ubojstva i napade na ekološi osvještene pojedince, ali i otimačinu i uništavanje prašume.
Stoga je sasvim sigurno da se u najvećoj svjetskog prašumi, koja je i ovako već bolesna i uništena neće dogoditi ništa dobrog dok se ne pojavi netko na vlasti tko je spreman donijeti jasan rez, ali i dok potrošači diljem svijeta ne prestanu konzumirati ono što se na iskrčenim područjima proizvodi.