Filmovi o problemu proizvodnje palminog ulja
EKO dokumentarni filmovi
Lush poziva na prikazivanje kratkih dokumentaraca o problemu proizvodnje palminog ulja u sklopu kampanje 'Sačuvajmo naše obiteljsko stablo'
Kratki dokumentarni filmovi 'State of the forest' i 'Hapiness lies in the forest' organizacije Films4Conservation govore o problemu proizvodnje palminog ulja kroz sve moguće aspekte.
Od ekoloških katastrofa koje uzrokuje siječa prašuma (poplave, manjak pitke vode, nestanak divljih životinja iz prirodnog staništa), preko klimatskih promjena koje su uzrokovane paljenjem prašuma te ispuštanjem golemih količina CO2 u atmosferu.
'Hapiness lies in the forest' dotiče se i lokalnog stanovništva, poglavito plemena Orang Rimba čiji je način života ugrožen jer im država oduzima djedovinu i pretvara je u nepregledne plantaže palmi te problema korupcije jer je proizvodnja palminog ulja u Indoneziji, vrlo unosan posao.
Besplatne projekcije otvorene su za javnost, a održati će se u Kinu Grič, 05.05.2010. u 18h.
Projekcijama u Kinu Grič, Lush završava uspješnu kampanju 'Sačuvajmo naše obiteljsko stablo', koja se protekli mjesec dana u obliku foto-peticije odvijala u svim Lush dućanima a kojom smo upozoravali na devastaciju životnog staništa indonezijskog plemena Orang Rimba za koje je direktno odgovorna tvrtka Sinar Mas.
Kratka priča o Orang Rimbama:
Orang Rimbe stoljećima žive u nekoć bujnim prašumama Indonezije. Prvi su put skrovište potražili u šumama kada su na Sumatru stigli europski kolonizatori. Naime, znali su da će ih gusta džungla zaštititi od nepozvanih pridošlica. Od tada je džungla Orang Rimbama pružala sve što im treba: dom, hranu i zaštitu od devastacije koja se odvijala širom Indonezije… do sada.
Oni su ugroženi!
Nacionalni park Bukit Tigapuluh (što na indonezijskom znači 30 brda) dom je mnogih Orang Rimba, kao i obiteljima iz plemena Talang Mamak. Osim toga, to je jedini rezervat orangutana i preko stotinu drugih životinjskih vrsta na Sumatri, koje su, baš na tom području rehabilitirane, te ponovno puštene na slobodu. Područje tog Nacionalnog parka je trenutno ugroženo od strane tvrtke Sinar Mas, jedne od najvećih u svijetu kada govorimo o proizvodnji celuloze, papira i palminog ulja. Nedavno su probili cestu do Nacionalnog parka te obilježili tisuće hektara ove zlata vrijedne prašume. To znači da će srušiti stabla, iskoristiti ih za proizvodnju celuloze i papira te zatim pretvoriti u nepregledne plantaže palminog ulja. Do nas su doprle porazne vijesti ali i slike pripadnika plemena Orang Rimba koji su zbog toga već bili primorani napustiti svoja životna staništa. Ukoliko se brzo ne reagira, prašuma i svi oni koji u njoj žive, nestat će. Iskustvo je pokazalo da je obilježavanje prašume početak kraja, jer to znači da će na tom mjestu uskoro niknuti plantaže za proizvodnju palminog ulja. Ne možemo to dozvoliti!
Operite ruke od palminog ulja!
U našem društvu puno se priča o 'održivosti', o tome kako se kao kupci i konzumenti možemo odgovornije ponašati prema okolišu. Čak i oni najosvješteniji od nas stvorili su ogromnu štetu u usporedbi sa Orang Rimbama koji su istinsko oličenje održivosti. Oni žive, preživljavaju i doista napreduju unutar prašume koja im pruža sve što im je potrebno za život. Orang Rimbe jako su ponosne na njihov način života i na njihovu kulturu.
Članovi Lush tima prošle su godine oputovali u Indoneziju gdje su proveli neko vrijeme u društvu plemena Orang Rimba. Starješina Tumungung Ngripp rekao nam je da je on rođen u prašumi, kao i njegov otac i djed, i otac njegovog djeda. Kazao nam je da mu je želja da i njegova djeca nastave živjeti istim životom. Objasnio nam je da svatko rođenjem dobije svoje „drvo rođenja“ koje kroz život simbolizira tu osobu. Mnoge vrste drveća u šumi imaju kulturološku i praktičnu važnost, osim drveta rođenja tu je i vrlo visoko drvo sialang s kojeg Rimbe skupljaju med.
Po rubovima prašume gdje žive Orang Rimbe krči se prostor i zamijenjuje plantažama za proizvodnju palminog ulja. Orang Rimbe već su svjedočile nestanku golemih dijelova prašume gdje sada, na nekoć, s koljena na koljeno dodijeljenoj zemlji, stoje plantaže palminog ulja gdje je Orang Rimbama zabranjen pristup.
Oni pripadnici Orang Rimba koji su već izgubili svoje prašumske domove završili su životareći na rubu Trans-Sumatranske autoceste, pokušavajući preživjeti u njima nepoznatim uvjetima. Postali su sjene.
“Zvati se Orang Rimba znači živjeti u šumi i voditi lijep život u debeloj hladovini. Naš se život može usporediti s životom riba. Ako stavite ribu u vruću vodu, ona će umrijeti, voda je sama esencija njenog života, od nje riba napreduje. To nama znači šuma, od nje napredujemo. Možda Orang Rimbe mogu živjeti na vrućini izvan šume, ali taj život nije vrijedan života." Mangku Basemen
Što je problematično u vezi palminog ulja?
Globalna potražnja za tim uljem, glavnim sastojkom kako u margarinu tako i u sapunu, uzrok je siječe drevnih prašuma u zemljama poput Indonezije, što uzrokuje selidbu autohtonog stanovništva iz njihovih domova ali i orangutana iz njihovog prirodnog staništa, a sve zbog daljnjeg izrabljivanja zemlje i nastajanja još većeg broja palminih plantaža. Guinessova knjiga rekorda navodi Indoneziju kao zemlju u kojoj se najbrže devastira šumska površina. Zbog toga je Indonezija treća zemlja po emisiji CO2 nakon Amerike i Kine. Plantaže palminog ulja mogle bi zamijeniti sve prašume u Indoneziji već do 2015. godine. Zbog povećane potražnje za palminim uljem, problem postaje sve veći.
Lush je odlučio djelovati odgovorno a to je značilo izbaciti palmino ulje iz svih svojih proizvoda. Prelaskom na sapunsku bazu bez palminog ulja i glicerina bez palminog ulja,spriječili smo upotrebu 350 tona palminog ulja godišnje i trenutno radimo na tome da izbacimo i sastojke koji su možda nusprodukt proizvodnje palminog ulja, poput surfaktanata koje koristimo u proizvodnji.
Obećavamo da ćemo se i dalje baviti ovim problemom. Obvezat ćemo se da ćemo učiniti sve što možemo kako naši sastojci ne bi štetili ljudima, životinjama ili našoj planeti te da ćemo protestirati protiv onih koji čine suprotno.
I dok kozmetička industrija upotrebljava otprilike 6-7 % globalnih zaliha , najveći potrošač palminog ulja za sad je prehrambena industrija, gdje na deset proizvoda dolazi jedan koji sadrži palmino ulje ( to su npr. majoneza, čokolada, čips, keksi, muesli, kruh, tjestenina...).
Lush apelira na druge proizvođače i trgovce na malo da smanje ili u potpunosti odustanu od upotrebe palminog ulja, ali prava snaga i nada u promjenu leži u potrošaćima. Molimo vas da izbjegavate palmino ulje kad god ste u prilici, pišite tvrtkama koje ga koriste i pomozite nam zaštititi Orang Rimbe tako da se priključite našoj peticiji.
Još par informacija:
- 90% palminog ulja dolazi iz Malezije i Indonezije. UN procijenjuje da su plantaže palminog ulja ' glavni uzrok trajnog gubitka prašuma' . Ako se odmah ne reagira, za 15 godina 98% prašuma u Indoneziji i Maleziji će nestati.
- Širenje plantaža palminog ulja postala je prijetnja br.1 divljim orangutanima u Sumatri i Borneu. Sumatranskom orangutanu, navedenom kao ' kritično izumirućem ', prijeti brzo istrebljenje sa 1,000 orangutana manje godišnje. Ako se nastavi trenutnom brzinom, za 10 godina biti će u potpunosti istrijebljeni.
- Plantaže palminog ulja se često silom osnivaju na zemlji koja je tradicionalno nastanjena izvornim stanovništvom i razvoj tih plantaža često se dovodi u kontekst sa nasilnim konfliktima.
- Procjenjuje se da paljenje močvarnog tla u Indoneziji, što se radi da bi se ' očistila ' zemlja za nove plantaže, proizvodi 1.400 milijuna tona ugljičnog dioksida svakog dana, što pridonosi činjenici da je Indonezija danas treći proizvođač CO2 na svijetu.