BP trajno zaustavio istjecanje nafte
EKO katastrofa u Meksičkom zaljevu
Nakon uspješno provedene operacije pod nazivom „static kill“ British Petroleum je objavio da je sada i trajno zaustavljeno istjecanje nafte iz bušotine na dnu Meksičkog zaljeva.
Nakon 106 dana ekološke agonije otpočete eksplozijom i uništenjem platforme Deepwater Horizon, odnosno, trpljenja najveće ekološke katastrofe u povijesti SAD-a, British Petroleum je objavio da je curenje nafte iz bušotine na dnu Meksičkog zaljeva trajno zaustavljeno.
Operacija "static kill“ otpočela je u utorak navečer, trajala je osam sati, prilikom čega je u bušotinu utiskivanjem blata i mulja, odnosno, teške isplake, postignuto statičko ugušivanje bušotine i pomoću hidrostatskog tlaka kontrolirano stanje.
Naknadnim ubacivanjem cementa postignuto stanje se dodatno osiguralo, te se sada, prema BP-u, sa sigurnošću može tvrditi da je postupak zaustavljanja istjecanja nafte iz bušotine uspješno proveden.
Kompletiranje svih radnji oko trajnog zatvaranja bivše bušotine British Petroleuma ipak bi trebalo potrajati do kraja ovog mjeseca.
Iznenadni optimizam američke vlade
Dan prije BP-ovog uspjeha američka vlada je objavila da je u Meksičkom zaljevu uspješno očišćeno ili je prirodnim putem razgrađeno gotovo tri četvrtine iscurjele nafte. Usporedno, zadnjih dana su se čule vijesti i o pojavi prvih kupača na plažama obalnih američkih država uz obrazloženje da nzagađenja naftom više nema.
Postavlja se pitanje da li je ovaj iznenadni optimizam američke vlade (nakon medijski popraćenih oštrih Obaminih nastupa, i prije BP-ovog današnjeg uspjeha) utemeljen, ili ima veze s nečim drugim, poglavito s popuštanjem naftnom lobiju i promjenama u stavu američke javnosti prema naftnim bušotinama na moru.
Zadovoljstvo nakon zaustavljanja curenja nafte je logična stvar, no, ako u Upravi za oceane i atmosferu (National Oceanic and Atmospheric Administration - NOAA) tvrde da će se posljedice ovog ekoincidenta osjećati još desetljećima, i izdaleka gledano, stvari izgledaju “čudno”.
Koliko će stvarno trajati oporavak?
Dugotrajnost oporavka naftom zagađenog područja, također se čini logičnim (unatoč uznapredovalim tehnologijama), ako se prisjetimo da je prema procjenama stručnjaka iz BP-ove uništene bušotine za tri i pol mjeseca iscurjelo oko 800 milijuna litara nafte, i ako, za usporedbu spomenemo da je u do sad najgorem američkom naftnom ekocidu, iz tankera Exxon Valdez u ožujku 1989. nedaleko od obala Aljaske, iscurjelo oko 40 milijuna litara nafte.
Oporavak u slučaju Exxon Valdez niti danas nije potpun. Daleko od toga. Unatoč tome što je samo tvrtka Exxon potrošila oko 900 milijuna dolara da očisti obalu i more od zagađenja, mnoge biljne i životinjske vrste nepovratno su nestale iz tamošnjih zaljeva Cook i morskog prolaza Princ William, a pokušaji da se u to područje, u kojem su inače tri nacionalna parka prirode, vrate kormorani, kitovi ubojice i pacifička haringa ostali su bez rezultata.
Logično za kraj: Pitanja, pitanja, pitanja...
Sada kada, valjda, možemo biti sigurni da naftnog zagađenja, barem što se tiče Deepwater Horizon bušotine, neće biti, po logici stvari, nametati će se pitanja na koja će se u miru ili drugačije trebati odgovoriti. Na neka će se odgovarati po sudovima, na neka u stručnoj javnosti, na neka u savjesti.
Za početak naša nedoumica:
Ako se prisjetimo, BP je ubrzo nakon uništenja platforme objavio da će zatvaranje bušotine na dubini od 1500 metara trajati do kolovoza. Sudeći prema činjenici da je tako i bilo, da su tako precizno znali koliko će im vremena trebati da zaustave katastrofu, ... zar nije logično upitati se, zašto onda nisu koristili tako preciznu tehnologiju, zašto se nisu znali osigurati da do katastrofe uopće niti ne može doći? Jer, sasvim sigurno bilo bi jeftinije za njih i za sve ostale ljubitelje planeta.
Trebamo li se zapitati: Slijedi li nova regulacija na naftnom tržištu?
Autor: P.M.