
Gradnja sa malim ili gotovo nikakvim utjecajem na okoliš, odnosno, na način koji sve češće nazivamo održivom gradnjom, kod nas još nije svakodnevna pojava, ali da nije nikakva tlapnja, već je moguća i k tome visoko kvalitetna, neovisno o namjeni ili veličini objekta, dokazuje primjer koji predstavljamo.
Školska zgrada građena po projektu arhitekta Roberta Gaukrogera, u Lake District National Park u Velikoj Britaniji, koju čine tri učionice u obliku čahura povezanih s centralnom platformom, oslonjena je na stupovima poput nekadašnjih sojenica, a izgrađena uglavnom od prirodnih, obnovljivih, ali i recikliranih materijala.
Konstrukciju svake jedinice čine nosivi drveni okviri (rebra) koji se preko horizontalnih nosivih elemenata oslanjaju na stupove, od kojih su nekima čak određene kose, a ne ortogonalne-vertikalne nosive osi, vjerojatno s idejom dinamiziranja konstrukcije, odnosno, “zaigravanja” vidljive forme.

Toj igri svakako pomaže i prirodna “košuljica”, obloga šindrom od lokalnog engleskog kestena.
Platforma koja spaja sve tri jedinice, naravno, služi za rad u ljetnom periodu.
Objekt je toplinski izoliran prema standardima niskoenergetske gradnje, ali i opremljen visoko-učinkovitim sustavom grijanja i hlađenja koji, kada ih zatreba, koristi obnovljive toplinske izvore iz zemlje. Pored toga kišnica se skuplja i koristi za sanitarne potrebe, kako bi se smanjilo korištenje pitke vode, a solarni paneli montirani na krovu svake jedinice osiguravaju energiju za rasvjetu zgrade.
Smještena u šumi, ova uspješno projektirana građevina na zaštićenoj čistini, odnosno, primjereno ambijentalno uređenom platou, neklesanim autohtonim kamenom u zidovima, šljunkom na prilaznim putovima, djeci zasigurno omogućuje povlaštene i ugodno provedene dane u školi.
>EEM< + Foto: dezeen