U Japanu certificirana prva pasivna kuća
EKO gradnja na Dalekom istoku
Nevjerojatno, ali istinito, unatoč čvrstoj činjenici da je već duže vrijeme, poglavito u Europi, “pasivna gradnja” prihvaćena kao ekološki najučinkovitiji način gradnje, u Japanu je tek nedavno certificirana prva pasivna kuća.
Ako dosadašnji izostanak službeno priznate pasivne gradnje u Japanu promatramo u kontekstu japanske superiornosti na drugim područjima (da ih ne nabrajamo), možda bismo mogli govoriti i o pogrešnom japanskom pristupu “potrošnji i proizvodnji života”, no, obzirom da bi od sada u Japanu certificirane “pasivne kuće” mogle nicati kao gljive poslije kiše, osvrnimo se na njihov službeni prvijenac.
Lokacija i uvjeti
Oblikovno jednostavna, kutijasta, ali elegantna kuća “drvenog lica” japanskog arhitektonskog studija Key Architects izgrađena na lokaciji oko 80 km jugoistočno od Tokija, u gradu Kamakura, prema informacijama kojima raspolažemo, ideja je glavnog arhitekta i vlasnika spomenutog studija izvorno nastala, zapravo, u razvoju prototipa socijalnog stanovanja u Irskoj, i to uz traženu primjenu standarda pasivne kuće.
Uvjeti da svoje irsko iskustvo japanski arhitekt Mori Miwa primjeni u japanskim uvjetima stvoreni su kada se pojavio klijent čiji je osnovni uvjet bio da kuća bude upravljana isključivo elektrikom, obzirom na to da je pravo na hipoteku polagao poslodavac klijenta, tokijska elektroenergetska tvrtka.
Sama zgrada, za čiju izgradnju je investitor raspolagao s ograničenim budžetom zbog visoke cijene parcele (cca. 2500 eura/m2), nastala je s vidljivim japanski rafiniranim senzibilitetom gradnje ali, s druge strane, ova ekstra učinkovita kuća predstavlja i daleki odmak od tradicionalne japanske gradnje koju, vrlo često još i danas, karakteriziraju, u pogledu uštede energije, neučinkoviti tanki zidovi i jednoslojni prozori.
Pasivni koncept
U ovom slučaju, dakle, kuća je posljedica specifične tehnike građenja i sadrži specifične građevinske materijale koji se koriste u “pasivnoj gradnji” sve s ciljem poboljšanja izolacijskih vrijednosti do točke na kojoj razinu zagrijanosti interijera racionalno održavaju uređaji, ali i sami stanari toplinom svojih tijela. Koliko znamo solarna tehnika, na žalost, nije korištena, ali tu je sustav rekuperatora topline zraka (heat recovery ventilator) koji omogućuje konstantan dotok svježeg, filtriranog zraka, vanjske stijenke su debelo toplinski izolirane, prozori troslojnog ostakljenja, a pogledom na fotografije vidljiv je i minimum vanjskih spojeva građevinskih elemenata, dakle i samorazumljiv minimalan gubitak topline.
Poseban slučaj u izgradnji ove kuće bilo je zadovoljenje strogih protupotresnih zahtjeva za područje Japana koji zahtijevaju kruti nosivi zid, te potrebe za omogućavanjem difuzije zida, kako bi se izbjegla kondenzacija unutar vanjskih zidova tijekom ljetnih,odnosno, zimskih mjeseci.
Drvena fasadna obloga funkcionalna je i ugodna je oku, ali još važnije, bez obzira na moguću potrebu za pažljivijim održavanjem (ovisno o vrsti drveta), primjer je primjene obnovljivog, lako zamjenjivog, građevinskog materijala.
Arhitektonske vrijednosti
Organizacija prostora je prepoznatljivo, “japanski funkcionalna”... u dvokatnom formatu... inverzno: intimni spavaći trakt u prizemlju, a preko stubišta dnevno-javni prostor na katu. Inverzija je primjenjena prvenstveno zbog manjka okućnice i privatnosti na razini prizemlja, odnosno, zbog pogleda prema obližnjoj rijeci i brdu Kamakura. Ravni prohodni krov je kao produžetak unutarnjeg prostora na katu, ovaj put u vanjskim uvjetima, odnosno, peta fasada ili krovni vrt (obzirom na spomenuti nedostatak okućnice).
Sve u svemu, a neovisno o parametru “sviđa vam se ili ne”, rezultat je uvjerljiva kombinacija koja zelenu gradnju, barem u Japanu, pomiče na novu razinu.
Zakonski standardi pasivne kuće kao važne mjere održive gradnje u Japanu još ne postoje, a sasvim je jasno da bi u japanskoj klimi ovakve kuće uštedile ogromne količine energije.
Ova kuća, osim navedenih postignuća, sasvim sigurno je u arhitektonskom promišljanju problematike, također, još jedan prilog legendarnoj krilatici “Manje je više” (Less is more), velikog arhitekta Mies Van der Rohea.
Pogledajte i kratki video zapis na ovu temu: