Kuća za odmor: Rezultat arhitektovog prirodnog EKO karaktera
Recikliranje & Održiva gradnja & Čile
Za one koji razmišljaju kako na tehnički ispravan i dojmljiv način uz tehniku reciklaže doći do kuće za odmor primjereno prijateljske prema okolišu, donosimo izvanredan asketski primjer
Ako gledamo ekološki, samu ideju gradnje kuće za odmor već od samog začetka prate dileme i problemi, obzirom da se vrlo često događa u već znatno narušenom ili, pak, još netaknutom dijelu prirode, ali, principijelno je gotovo nemoguće zauzeti odbojan stav, naročito, ako arhitektonska ideja koja se nudi pruža prototip idealnog rješenja.
Ne znamo da li je čileanski arhitekt Pablo Errázuriz imao većih etičkih teškoća, ali, koliko vidimo, tražeći rješenje na postavljeni projektni zadatak, kako sa nevelikim proračunom izgraditi stambeni objekt za odmor, kako se nama čini, dokučio je gotovo vrh tog ideala, ali i dokazao u njemu urođeni eko senzibilitet.
Od kontejnera do Utočišta
Težeći, kako se još navodi u izvornom prikazu, da kuća bude sigurna i jednostavna za održavanje, arhitekt je učinio slijedeće:
Na parceli veličine 5000 m2 u obalnom području, oko 260 km sjeverno od čileanskog glavnog grada Santiaga, podigao je kuću veličine 24 m2, što bi, uvjereni smo, blago rečeno, začudilo svakog konvencionalnog investitora u našim priobalnim krajevima (zamislite što bi “neki developeri” mogli isplanirati na tolikoj i tako lociranoj površini).
Gabarit stambenog objekta “izgradio” je recikliranjem, odnosno maestralno jednostavnom prilagodbom transportnog kontejnera, u kojemu je smjestio kupaonicu, kuhinju i dnevni boravak, a fasadu i stijenke interijera obložio čeličnim, odnosno, drvenom lamperijom, pod drvenim daskama, ... recikliranim i materijalima prirodnog porijekla.
Eksterijer je terasa s drvenim podaščanjem poput brodske palube, s laganom čeličnom konstrukcijom iznad i razapetim platnom za ležerniji kontakt sa suncem.
Kuća i terasa izdignute su od tla što govori o “prirođenoj” mobilnosti izgrađenog, ali i o urođenoj pažljivosti i eko svijesti arhitekata, sve snažnije izraženoj karakteristici u arhitektonskoj branši. Krov kuće-kontejnera dodatna je terasa-vidikovac na pružnim pragovima u pijesku.
Na parceli se nalazi još vertikalno građeni objekt, vodotoranj, u kojemu je, zapravo, na prvoj razini smješteno skladište i pogonska soba, a na drugoj razini spavaća soba. Spremnik vode, naravno, na najvišoj je razini.
Parcela je ograđena dvostrukom ogradom: kolonadom kaktusa i žičanom ogradom na drvenim stupovima, za zaštitu od “divljih bića”, i kao podloga za eventualni rubni rast zeleni penjačica. Sami prostor okućnice lagano je “urbaniziran” niskim zidovima od lokalnog kamena, pijeskom i šljunkom, te umetcima od opeke na hodničkim površinama.
O svim vrijednostima minimalističke arhitekture slike će, kao i obično, kazati više od riječi, a za zabavu upitajmo se zajedno:
Kako, zapravo, nazvati ovaj lako razgradivi i premjestivi stambeni element, koliko vidimo, u još uvijek predivnom okolišu:
Odmorište? Sklonište? Pribježište? Utočište? ...
Izvor: ArchDaily